regija: Pocersko-valjevski rejon, Srbija
Misticizam Milijana Jelića je ono što maltene svakog lubitelja vina vuče ka njegovim ostvarenjima. Čovjek koji se bavi filozofijom, čudnovato boravi van same akcije, istovremeno posjedujući pomalo tajanstvenu vinariju tamo gdje se ona možda ne bi mogla ni očekivati, svakako je u stanju napraviti izvrsno vino. Možda je suvišno o tome i govoriti u današnjim okvirima ako imamo u vidu šta je to sve vinarija Milijan Jelić napravila, kako na kvalitativnom, tako i na simboličnom nivou. Srpsko vinarstvo već odavno hoda kilometarskim koracima ka evropskom i svjetskom vrhu, a nema sumnje da je i sam Milijan bio jedan od glavnih aktera čitave te istorijske akcije.
Ne znam kako nekome može pasti na pamet da pomiješa Moravu, Petku, Pino Sivi i Sovinjon Blan, ali svakako mu treba čestitati na hrabrosti. Na kraju krajeva, i na uspjehu! Doduše, ne znam odakle čovjeku hrabrost da izbaci kvalitetno non-vintage vino u uzburkano more srpske vinske scene. Ludost ili hrabrost, ali svakako se potez isplatio, dajući nam jedno sasvim pristojno vino kojeg se mnogi ne bi postidili.
Vino svijetlo-žute boje, savršene providnosti. Miris sasvim zavodan, primamljiv za svakoga. A o ukusu ne treba trošiti ni riječi. Vino je toliko ukusno da se sasvim lagano i prijatno pije i na sobnih 17-18. A kad se dodatno ohladi, pa mu temperatura padne za nekih 8-9 stepeni, tu već dolazimo do potpune slike samog vina. Sva ljepota može se primjetiti već i nakon 20-ak minuta. Predivna svježina na manjoj, raškoš na malo većoj temperaturi, pa ko šta voli.
Bez dileme, sasvim ozbiljno vino koje sigurno može parirati čak i duplo skupljim konkurentima. Moja preporuka!
